Gde je nestalo Sunce
u koje grotlo se ulilo
pa sad nebom crnilo jezdi
potoke zemlja progutala
hrpa kamenja se valja
a Mesec se u moru davi.
Ulice avetno puste
drveće bez krošnji
bez ptica
i suludi vetar
crvenu prašinu nosi
precvalo cveće
i muk
a u srcu lednici.
Kakva je to noć
isanjala košmare
u kojima te tražim
dozivam kroz bespuća
u bolu sopstvenog glasa
što kao eho obleće
i lomi me
kida na komade
ranjenu ostavlja
da iskrvarim
i raspuklim usnama
ime tvoje izgovaram.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Biljana Gavrilović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!