
neću nikada više
da razgovaram
sa tvojim odrazom
u mojim mislima
uvek kad to radim
iznova poželim da me voliš
koliko ja volim tebe
a uvek iznova spoznam
koliko sam ustvari sâm
jer shvatim
koliko me malo ima
u tvojim čežnjama
u tvojim željama
u tvojim snovima
sve je to bledo
veoma bledo
kao neka
izbledela senka
ne vidiš u meni
ništa više od klovna
običnog pajaca
koji služi samo
za tvoju zabavu
koga povremeno izvadiš
iz neke donje fioke
malo se poigraš s njim
i potom ga
ponovo vratiš tamo
i zaboraviš na njega
do neke sledeće prilike
samo
otkriću ti jednu tajnu
i pajaci imaju dušu
umeju itekako da osete
ljubav
mržnju
bol
ljubav ih fascinira
mržnja ih boli
a ta ih bol razdire
razara
izjeda
i svaki je pajac
ispod svoje
vesele maske
jedan izuzetno tužan lik
sve tužniji
što više shvata
svoju ulogu pajaca
a svaki ipak
snažno poželi ljubav
želja se pretvori u bol
bol se pretvori u tugu
tuga ne prolazi
ona traje
kao groteska
živi ispod vesele krinke
ti u meni vidiš
baš takvog pajaca
tužnog klovna
sa veseliom maskom
na mestu lica
igračku kojoj ne treba ništa
ili gotovo ništa
malo
premalo me ima
u tvojim snovima
u tvojim željama
u tvojim čežnjama
sve je to bledo
neshvatljivo bledo
bleđe od najbleđe senke
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!