Ako te nekad
u pesmi ne spomenem
ne brini za to
to neke bitke ja svoje bijem
i stare ulice
pohodim puste
iz vremena
kada me nisi poznavao.
Ne želim da ti darujem suze
ni prošle dane
ionako su teški
veruj
ne bi se snašao
u tim mrežama paučine
koje ja ponekad raskidam
ne bi li učvrstila korenje.
U danima kada me nema
ne tuguj
ti sa mnom hodiš
u svakoj pori te nosim
dok gradim
nebeske lugove
i brvnare
u kojima ćeš me voleti.
I ne strepi
suviše sam tvoja
da bi me mogli oduvati vetrovi
ili odneti nabujale vode
i dovoljno svoja
da poput ratnika
odbranim ovaj osećaj
što ljubav se zove.
Poslano:
22. 03. 2015 ob 14:08
Spremenjeno:
22. 03. 2015 ob 14:14
Ljubavna pesma, koja na najfiniji način dočarava bezuslovnu pripadnost nekom. Istovremeno i izjava ljubavi i ispovest. Sjajna pesma!!
Lp, Milen
Hvala Milene!
Lp. Biljana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Biljana Gavrilović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!