Sabiram pod prstima utiske
jagodice lako zagrebem
tek da osetim da sam živa
da dišem
da ne sanjam
kad me misli tebi povuku
kad prikupljam sećanja
i tuge gurnute u ćoškove
uzalud se nadajući da su nestale
a one se samo
u drugo ruho preobukle.
I smišljam laži za opstanak
osmeh za cenzuru nameštam
kada me upitaš kako sam
pogled uvežbavam
da mi u dušu ne zaviriš
drhtaje srca prikrivam
dovitljivim opaskama
da ne prepoznaš
moju staru naviku
kada ti uz uzdah
ime izgovaram.
I znam da ćeš se pitati
da li je pred tobom žena
koja se mogla voleti
koja je
eto ti čuda
u srcu još uvek mlada
i rodiće se u tebi
možda nova nada
da nastaviš
gde si stao.
A ne znaš
da joj je srce jalovo
da pod rukom joj
ni cvet ne niče
da sve što kaže
su priče prazne
a u očima joj nema sjaja
i nije tu
već je otišla nekim
drugim prugama
ostarela u snovima
umrla u tugama.
Zato smišljam priče i dosetke
padove u letove pretvaram
da ti životnu dočaram bajku
da ne budem jadna i čemerna
opet u tvojim očima
da me ovakvu vidiš
u svojim noćima besanim
kad budeš usne grizao.
I pitam se
da li će te boleti
misao o ženi
koja je smogla snage
da s osmehom
stane pred tebe
i koja se lako
voleti mogla.
Do sada najbolja pesma Biljane Gavrilović, objavljena na ovom portalu!
Čestitke!
Lp, Milen
Hvala Milene!
Lp. Biljana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Biljana Gavrilović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!