
Da
dušo moja
još uvek brojimo raskorake
od želja i nadanja
do ove naše stvarnosti
i mimoilazimo se
u buđenjima i snovima
kao Sunce i Mesec
koji jedno bez drugog ne mogu
ali se ni ne susreću
Zato hajde
da izmislimo svet
bez dana i noći
u kojem ćemo se lako pronaći
i gde beskonačnost
nema početka i kraja
gde se trenutak samo tako zove
a traje kao večnost
Trenutak
u kom ćemo se ljubiti
u kom ćemo se voleti
u kom ćemo postojati
dušo moja
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Biljana Gavrilović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!