Prestaću da pišem pesme
i u reči pretvaram
samonikle tuge
da kalemim stare
osušene voćke
mojih nadanja.
Prestaću da tražim odgovore
na sva neizrečena pitanja
da sanjam snove
i mene u njima
i tebe u njima
prestaću da sanjam nas
Ja ne postojim više
u danima novog proleća
koje ne želi da se rodi
dok ne završim
ovaj poslednji stih
kojim se pozdravljam
Meni ostavi kiše
i šume u izmaglici
a ti se raduj Suncu i danu
i živi u pesmi koja te odnela
od mene otela
koja te ljubila
a mene ubila
Poslano:
07. 03. 2015 ob 08:38
Spremenjeno:
07. 03. 2015 ob 08:38
... i pjesnička i ljubavna tuga, u jednom; posebno me dirnula ova pjesnička:
Zahvaljujem na pažnji! Posebno me raduje što ste pronikli u samu srž pesme i doživeli je baš tako kako ste i napisali! Zahvaljujem od srca!
Lp. Biljana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Biljana Gavrilović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!