sjedi nezaštićena na vjetrometini
brojeći pjege na rukama
odavna zna
tajnu skrovitih misli
urezanih u dlanove
brojanica pjega
muk koraka
vjetar se igra srebrnim uvojcima
miluje nepočešljan dan
uvlačeći prste u zapetljanost misli
izvlači svilu dodira
a bilo je
dodira
skrivenih drhtaja ispod modrine htijenja
zaigrane zrake svjetlosti
osunčan put
odlazak
s one strane vremena
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ljubica Ribić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!