Iza rešetaka nametnutog
Proviruje oko nepokoreno
Zaobilazi sve zakone postojanja
I sve traume življenja
I putuje
Prostranstva dodiruje nediranjima
Nad savanama trči s divljačima
Po moru se pruža
Za nemirnim vjetrovima
Sve bilježi
Sve snima unutar zjenice
Pa sakriva
I vraća pogled onom iza rešetaka
Što u tmini tek sjenu
Mjesečeva traka prati
I na tren pogled
Ka nebu uzdiže
Beznadan.
Zna
Da više nikad svjetla trag
Neće naći, jer prati ga mrak
Crna sjećanja prošlosti
S kojom ova noć
Kao sve nebrojene u jučer
I one neznane u sutra
Započinju i...završavaju.
A samo trenutak bezvrijedan
Zatvorio je sve boje njegovog pogleda
Iza zahrđalih rešetaka
Gdje se ni okret ključa
Odavno čuo nije.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Emilija Mijatovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!