Pred očima mi slika,
Ona vitka i mlada
Kose duge i crne
Ustalasane
Poput neba u olujnoj noći.
A oči
Dva različka
Na porculanskom licu.
Sećam se i smeha
I njenog pogleda
Kada je nekog volela
Kada je bila voljena.
Pamtim i njenu tugu
I suze
I dodir blag
Na mojoj kosi
Jednom
Kada je prošla.
Da li se opraštala?
Da li je i tada volela
I bila voljena?
Ili je samo prošla
U sutonu toga dana
Poslednji put?
Mnogo toga nisam razumela
Bila sam dete
I nisam je dobro poznavala.
Kažu da su ulice bile puste
Da ni ptice nisu letele
Da je kiša danima padala
Možda...
Ja se samo sećam nje
I kose joj duge i crne
Ustalasane
Što sad krasi ulice
Drugoga sveta
Očiju boje različka
Što blistaju
Na drugom nebu
I želim da živi u pesmi
U kojoj je nekoga volela
U kojoj je bila voljena
Sa Suncem u kosi
I željom u očima!
Jako lijepo!
Lp
Murtulica
Hvala !!!
Lp. Biljana
... Speachless ...
Lp, Sara
Hvala Sara...
Lp. Biljana
Pesem mi je všeč tudi zato, ker pušča povsem odprte prostore bralcu: lahko si zamisli njo kot notranjo, zunanji daljni ali bližnji spomin, čestitke,
Ana
Zahvaljujem na podčrtanki koja me neizmerno raduje ali koja isto tako postavlja nove granice i izazove...još jednom, hvala Ana!
Lp. Biljana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Biljana Gavrilović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!