Konstruiram drugo sutra
od ostataka svakodnevnice
predmeta za osobnu upotrebu
dijelića zamrznutih srca
što ih vjetar nanosi
dahom topline
na hrpu
ovijene vrpcom
kao da ih i sam
nemam dovoljno
za asamblaž u ratu
protiv izgovora
da sam mogao bilo što promijeniti
ispod kore naranče
bahate ljepote svijeta
mijenjao bih sebe
svaki svoj korak
mjerio bih dužinom osvete
neslobodi i nevjeri
onoj što me ljubi smirajem
novog dana
na crvenoj granici
za drugo sutra.

Duško Babić