Jesam li ti pričala
da boju tvojih očiju
pretvaram u osmjeh
a tvoj pogled
u tamu noći
gdje stanuju pjesnici?
Tvoje ruke
što šaraju mojim tijelom
kao zrake sunca
pretvaram u nježnost.
Jesam li ti pričala
kako ljubav gledam
na horizontu
gdje duše igraju
igru s valovima
dok u pustinji
žive s kaktusima?
Jesam li ti pričala
da je ljubav kao dubina
ispod zemljine kore
i nitko je potpuno
dotakao nije?
Čista kao podzemna voda bistra
i buđenjem vulkana
uzdrhtalo tijelo
i tvoje usne
položene
na moje grudi
nazivam ljubav.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Mirjana Peki
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!