za Vido in moja otroka :)

Kada svaku tamnu sjenu
mogla bi da prosvjetlim ...
i kad tugu svu u trenu
mogla bi da razmaglim!

Ali sama nemam snage,
da ti nebo razjasnim,
nemam one moći blage,
da ti more umirim.

Nisam sunce, nisam mjesec,
nisam svjetlo tvoje,
ali znaj da svaku sjenu
prati oko moje.

Daj, da s sobom uzmem tamu
na krov moga broda.
Iz mog srca primi plamen,
ne gasi ga voda.

Nek ti srce moje bude žar,
što sjene prosvetljava.
Uzmi, nije dar, to moram!
Ja sam samo mama.

Lidija Brezavšček - kočijaž