kratkoćom daha
uranja u tamu zbilje
ne bi li trenom vječnost postala
ispod stopala kilometri
neprijeđenih želja
gomilaju vlažnost pogleda
vapaj korača rukama unaprijed
kao slijepac pipajući vrijeme
bila je stranputica
pogreška na utabanoj stazi 
trag  bez jasnog otiska
krik bez odjeka
pokriven ležaj
bijelim pahuljama rasute nevinosti
drhtaj svijeće 
u zamagljenom pogledu
tišina nemoći da se ugrabi 
kazaljka vječnosti

Ljubica Ribić