Pjesnik iz siromašne zemlje
zatražio je azil u bogatoj državi
tamo su ga primili s oduševljenjem
kao veliki umjetnik dobio je
veliku kuću
veliki automobil
i veliku kućnu pomoćnicu
ali
više nikad nije napisao stih
samo je zurio
u svoje požutjele prste
u mrtvo bijeli papir
i gledao kroz prozor ptice
što mu se rugaše cvrkutom
pod svojom
nebeski modrom
domovinom.
Naslov me je takoj spomnil na Neznosno lahkost bivanja (Kundera). Pesem kot alegorija, kako pomembna je prostost (in želja) za ustvarjanje in kako hitro predmeti sveta lahko utišajo govor duše. Čestitke,
Ana
Svaki je pisac ljubomoran na taj Kunderin genijalan naslov knjige, pa sam ga i ja morao iskoristiti u pjesmi ;)
Hvala od srca !
lp, Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!