opet me evo
na istoj ravnici
ljudskog postojanja
horizont je samo
zamišljena linija
nebo na plećima
noću otežava
od grozdova zvezda
s vremena na vreme
uberem i ja zrno
da olakšam svoje breme
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Željko Medić Žac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!