I TAKO...

 

dok sam bio samo sanjar

neko ko ume da priča

i da napiše poneku pesmu

bilo je uzdaha

u tvojim očima

bilo je tebe

u mojim noćima

 

(svetlele su te noći

sjajem ljubičastog kamena)

 

dok je iole bilo izgleda

da moja istorija

utiče na moju stvarnost

nije bilo sumnje

da su sva jutra naša

kao i poneki dani

oteti od svakodnevice

 

(to su mi govorile kapi

na tvojim bedrima

dok smo se tuširali

pre, i posle)

 

za relativno kratko vreme

magija je napustila iluziju

i ona je prestala da postoji

ostala je samo tvoja realnost

i moja uporna zabluda

reklo bi se namerna

gajena

održavana

da to osećanje ima moć

i da je ta moć neprolazna

neporeciva

nepobediva...

 

a radovao sam se

svakom sledećem susretu

(kao deca 

šarenim jajima za Uskrs

ili kao prodavci kestenja 

prvom snegu)

želeo ga 

još dok je trajao prethodni

i uvek se trudio da taj sledeći

za tebe napravim lepšim

poželjnijim

raskošnijim

da li sam u tome uspevao

na znam

zaista ne znam...

 

no, 

otišla si...

 

otišla si neprimetno

udaljavajući se 

malo po malo

udaljavajući me

hladnoćom

hotimičnim zaboravom

neprepoznavanjem mojih

običnih pitanja

nerazumevanjem mojih

takođe običnih reči...

 

i tako...

 

ti u svom svetu neverice

ja u svom svetu verovanja

kao istobojne figure

iz dve različite šahovske partije

kao kraljica i kralj

iz različitih garnitura

jedne od belog

jasenovog drveta

druge od belog

češkog kristala

razmenjujemo slučajne susrete

prenebregnemo namerne poruke

 

i ne razumemo se

veoma se dobro ne razumemo

 

svako na svojoj ravni

i svako iz svog ugla

izgledajući savim nevažni

svima ostalima

pa i jedno drugom

ostali smo dobri poznanici

nešto malo više nego prolaznici

koji se samo pozdrave

neznatnim pokretom glave

u mimohodu...

 

negde je ostao onaj sjaj

ljubičasti dragi kamen

vrelo kestenje

na prvom snegu

i slika dece 

na Uskršnji dan...

 

i tako...

 

vreme protiče satima 

protiče danima

mesecima

godinama

... vekovima

 

a mi...

 

trošimo ga

rasipamo

ne obazirući se

pomalo bahato

nerazumno

i prohujimo životima

 

za čas...

Milen Šelmić

Komentiranje je zaprto!

Milen Šelmić
Napisal/a: Milen Šelmić

Pesmi

  • 08. 01. 2015 ob 22:40
  • Prebrano 655 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 319.2
  • Število ocen: 12

Zastavica