Rađanje je virtuozna
osveta prirode
nama skepticima
a mogli smo se i ne roditi
ostati u čekalištu
za paradoksalno nebo
i to sunce
obješeno kao pjegavi lampion
s osmijehom
djeteta oboružanog zlatnim kopljem
gdje bi nas probolo
na vrhuncu
dok se ljubimo ovakovi
još nerođeni
kao duhovi
u mislima nekog novog
dokonog
i posvema nedokaznog
Boga.
V pesmi, še posebej tej, je vse mogoče: se ljubiti še neobstoječ, v mislih še neobstoječega boga ... navdušujoč krativizem, ki odpira razmišljanja o naključnosti in smislu obstoja, povedan na tvoj humorno lirični način, čestitke,
Ana
Hvala od srca draga Ana !
lp, Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!