Niz vetar

Protresla sam kosu od svitaca.

Šišmiši pod strehom  uznemirili se

i poleteli. Negde daleko, na proplanku,

uz gustu reku jednom su jelenu zažarile oči.

 

Gledao je kako njegovi prvi rogovi odlaze niz vetar

ne žaleći gravitaciju, ne mareći što mesec namirnica

u kojem se prinose žrtve još spava.

 

On je poranio samo jednu sezonu .

On će polako i sigurno.

On stiže pravo u vreme oznojenih oblaka

da navuče zastore, dune zlatnu paru kroz noć

i ostavi tragove u rđavom snegu,

iznad balkona u potkrovlju.

 

Tu, gde spuštam hladne usne

u kolu vukodlaci igraju.

 

Kovitlaju vreme na njegovom čelu.

 Crnoj krvi, crni se sinovi raduju

i modrom gradu modre vojnike

na  lomači sahranjuju.

 

Proplanci  pod zaleđenim obrvama plaču.

 

 

Katarina Kiković Jović (Sarita)

Milen Šelmić

Poslano:
07. 01. 2015 ob 22:40

"On je poranio samo jednu sezonu"


To je dovoljno, sa onim "ranije" je pleonazam...


Sjajna pesma, Kajo!!

Zastavica

Katarina Kiković Jović (Sarita)

Poslano:
07. 01. 2015 ob 23:03

dobro si mi rekao, promaklo.hvala ti


Zastavica

Ljubica Ribić

Poslano:
08. 01. 2015 ob 08:13

nanizane slike košmarnih traženja... ja sam uživala u ''gledanju'' tvoje poezije... 


grlim te 

Ljubi

Zastavica

Ana Porenta

urednica

Poslano:
11. 01. 2015 ob 17:32

Pesem, ki spaja resnični svet, naravo in simbolne podobe iz sanj, preseneti njen konec, ki pesem pokaže v povsem novi luči. Čestitike,

Ana

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

Katarina Kiković Jović (Sarita)
Napisal/a: Katarina Kiković Jović (Sarita)

Pesmi

  • 07. 01. 2015 ob 20:46
  • Prebrano 829 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 259.5
  • Število ocen: 9

Zastavica