košmarni snovi boluju na dlanu 

gdje započeli smo, a gdje stali?

kišobrani lete ka nebu 

zemlja se opija gorčine

a nekad smo se kleli

u izvor čisti u vlati trave

u pašnjake nekošene

u žubor sneni

dok tavanom škripe koraci

i slutnja korača

koraka teškog tišina se vraća

u odaje gdje šapat siječe

titraj napola izgorjele voštanice

gdje započeli smo, a gdje stali?

ima li u tišini purpurnih snova

može li krvavi trag rasječenih udova

zaliječiti nektarom zakrpana ljudskost

ima li u tišini mirisnih jutra

rasutih kapi nebeskog znoja