Opet se vraćam tebi,
Tebi koji si redovni gost
Mojih snova.
I kao što reke ljube obale,
Tako ja ljubim tvoj prozirni lik
U mojim usamljenim,
Tužnim noćima.
I opet se vraćam tebi,
Iako od tebe ni otišla nisam,
Jer ti si opsena sa kojom živim,
Sa čijom vizijom se stalno spajam,
I nestajem u njoj
I ona u meni,
Kao noć u novom danu.
I sva se predajem tebi
I lebdim sa tobom,
Kroz misli, kroz želje...
I poput zvezda
Na ponoćnom nebu,
Čežnja mi tinja
Do vasione mojih
Izludelih snova...
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Biljana Gavrilović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!