Dodirni katkad prstima
moje oči,
jer evo zima je zatvorila svijet
i teške pjesme
bez dvojbe nadiru,
a susrela ih je moja slaba duša
već mnogo puta
u paklu svakodnevnijem
od bilo kojega
koji možeš zamisliti.
Nedavno mi je liječnik objasnio
kako je moja imunost na bol
usko vezana za puteve
sa kojih se
vraćaš bez srca
i trudiš se opet biti svoj
stojeći čvrsto na tlu koje tone
i ti toneš s njim
u pokušaj da tugu
pjesmom ozdraviš.
Dodirni mi oči svjesne svog sna
prstima,
premda ću ih kad to učiniš
sklopiti znam
jer odjednom
nedostajat će mi glasa,
nedostajat će mi riječi
i nitko neće moći izgovoriti
kako osjećam ljubav
koja me se odavno nije sjećala
i kako nikada ovako nisam
zamišljala pjesmu.

luciapavlovic