Pjesnika nitko ne voli
dok osion kakav je rođen
čačka krvavim perom
po dubokim ranama
dok hoda bos
po užarenom ugljevlju zabluda
dok kastrira Boga
u čovjeku
bez pitanja
zagledan u golotinju zvijezda
iza oblaka
u hipnotičkom duelu
s prostačkim nebom
a sve da bi obljubio
dušu anonimne žene
čija ga bezumna ljepota
proganja bijesnog
dugo iza crte života.
Dober pesnik je mrtev pesnik (kdo je že to rekel?) ... simpatična pesem, nabita s čustvi, ki kljub dvobojevanjem s praznim nebom in bogom (ali prav zato) deluje organsko in življenjsko, čestitke,
Ana
Hahahaha, da, nasmijao me je tvoj komentar. Dobar je pjesnik samo onaj koji preživi vlastitu smrt ;)
Hvala od srca !
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!