surovost ogoljelih stijena

krvari u zatiljku vremena

dok zlodusi marširaju u pohod

nečastivi čeka

riječi između jučer i danas

krotka tišina

na pojilištu 

tanka crta dijeli maglovitost od jasnoće

jutarnji zrak štipa obraze nevinih

rumeni se zora iza pocijepanih zavjesa

ljepljivost magle vlaži 

dok koraci ispisuju tragove

oštra bol probada

naoko nevidljiva stupica razapela želju

da uhvati 

nevinost tek rođenih zečeva

bez zaklona 

tražeći spas

izgubiše mjeru opreza

krvareći nestaje san

Ljubica Ribić