Svijet
je izmišljen
i svijet izmišlja,
skuplja talog,
pada na dno,
pigment se
sabira u sedimentu,
svaki sloj oboji drugačije,
gluhonijema noćna tišina,
približila se polako bezdanu,
kopa tamniji ponor,
za dublji pad,
polako
se
kule
ruše,
prašina
postaju,
pitam
suđenice
gdje
odlazi
čar
mladosti.
(Z. K. K - Nadolazeći purpur, 2013.)
Poslano:
29. 07. 2014 ob 10:30
Spremenjeno:
29. 07. 2014 ob 12:03
Meni je super - ne razumijem od kud slaba ocjena (bilo bi lijepo kad bi je onaj, koji ju je dao, svoju ocjenu objasnio). No, pjesma mi je super po sadržaju, jer na suptilan naćin slika prolaznost, oblika pa joj dodaje još dodatni - poseban čar.
Bravo! Čestitam!!!
lp Ida Oz
Poslano:
29. 07. 2014 ob 12:42
Spremenjeno:
29. 07. 2014 ob 14:06
Bravo za pjesmu! U ovom slučaju, za ovu pjesmu apsolutno se slažem sa Idom.
Poslano:
29. 07. 2014 ob 13:47
Spremenjeno:
29. 07. 2014 ob 14:06
Ida, vjerojatno onaj koji je nije ni pročitao :-((, nebitno, važno je da je Kokijevu pjesmu lijepo i vidjeti i pročitati.
urednica
Poslano:
30. 07. 2014 ob 11:16
Spremenjeno:
30. 07. 2014 ob 13:50
Apokaliptična, hkrati lirična pesem o pogrezanju, minevanju in o usedlinah, ki jih pušča zavedanje, ki je tudi podvrženo pozabi ... Čestitke,
Ana
... hvala vsem za komentarje in lepe misli ...
Poslano:
02. 10. 2014 ob 08:52
Spremenjeno:
09. 12. 2014 ob 21:20
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Koki
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!