O razlogu
zašto smo još uvijek živi
( i oni mrtvi i oni živi )
može se samo nagađati
rekao bih da je netko
usporio ili ubrzao vrijeme
pa nas je promašio
nasmiješeni komet
zbog lošeg azimuta
na nišanu Sudbine
a opet što da i nestanemo
kad smo tek zrnce
u pijesku svijeta
treba li se probuditi
rano svakog jutra
da bi se uvjerili
na svoje oči
kako Sunce nema namjeru
odreći se
omiljene mu sestre
napraviti kuku i probosti je
kroz usne
da shvatimo što trpi riba
uhvaćena na mamac
vlastitog bića
tu je ipak središte svega
u mom vrtu
i onih mrtvih
i onih živih
da bi snivali ovaj svijet
nestajati treba
danima u zemlju
u misao
netko će već zapisati
da sam tu bio
da sam ljubio
i da sam
(samo zbog tebe)
disao..
Poslano:
28. 07. 2014 ob 16:17
Spremenjeno:
28. 07. 2014 ob 16:18
Ponovno biser. Bravo!!!
lp Ida Oz
Poslano:
28. 07. 2014 ob 16:18
Spremenjeno:
29. 07. 2014 ob 22:17
Hvala draga Ida !
lp s mora,
Duško
Poslano:
28. 07. 2014 ob 23:26
Spremenjeno:
29. 07. 2014 ob 22:17
lp s mora !
Duško
urednica
Poslano:
29. 07. 2014 ob 22:15
Spremenjeno:
29. 07. 2014 ob 22:17
Pesmi, v katerih se še posebej jasno izlušči majhnost (zrnce peska) našega obstoja, postanejo velike ... res, človek mora sam vse okusiti, besede so premajhne, da bi ga prepričale o bolečini, veselju ... Pesem v tvoji humorno filozofski lirični maniri, čestitke,
Ana
Hvala draga Ana !
lp s mora,
Duško
Poslano:
30. 07. 2014 ob 14:51
Spremenjeno:
30. 07. 2014 ob 14:52
Patrice M. Some pisatelj in mag iz Burkine Faso v sijajni knjigi "o vodi in duhu" v refrenu neke pesmi pravi: "mrtvi živijo, živi umro."
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!