Drugi kamen
odrezan od gromade
odjekuje od stijene,
preskače provalije,
drveće, grmlje i zelen.
U šljunku, obrastao mahovinom, vreba.
Treći kamen uspinje se iz tla.
Rašljasta grana bocka paučinu
koja mu prekriva oči.
Kad se raspadne u crvotočini
pogled mu se razbistri.
Peti kamen
grije se zmijskim klupčićima.
Na sunčanoj strani,
u ogradi s ovčicama.
Lagano podrhtava,
kao voda ispod mrijesta.
Taj uvijek šuti.
Šesti kamen
u sebi skriva
zmajev otisak.
Visoko u brijegu
se naginje preko litica.
Kad munja u njega sikne
na nebu plamteći obris nikne .
Sedmi kamen
na dlanu vagam.
Do kosti.
Dok ne zažari
u bjelini posutoj rupicama.
Na kišu se sprema.
Sakrij me, kamenu, sakrij.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: breza
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!