Naredi gospod Bog oblacima
kao vojnicima oklopnim,
da nam otmu sunce.
Čitava četa
protiv nas golorukih,
što ga branismo s ljubavlju.
I oteše ga.
Ostadoše zglobovi da zjape,
bez mesa i krvi,
oči bez očiju da se gledamo.
Pohvali Gospod Bog
vojsku svoju
što pred kraj leta,
u septembru, sluša njega.
Pokloni svakome
po deo našeg sunca
da ga stavi pod glavu.
Nikad ne saznade, On,
Gospod Bog,
da je s njim, našim suncem,
ivadio iz nedra naših ljubav,
i ogolio je kao ruke
beskrvni oblaci.
Mračna ali prelijepa kompozicija. Kao da je pisana početkom prošlog stoljeća, predivne metafore kolaju kroz krvotok pjesme. Odlično Vladanka.
Hvala Lean. Lp
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: vladankacvetkovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!