U sjeni lipe

U sjeni lipe, gdje smo nekad,
dolazili na male noćne razgovore
vrijeme je stalo
kao balerina koja je zaboravila
korake predstave
Kad spavam osjećam njen miris
i čini mi se da me neko doziva
iz voza koji se vraća na stare perone
i nešto u meni zapjeva
…ima jedna žena što se svako veče
kad se suton plavi zumbulima javi..
Opet sam na pocetku
i dalje nista ne znam
Misleci da se nista ne dogadja
bježim od tuge
koja lomi srce u jesenja predvečerja
opominjući me da nisam više
kao nekad spreman
da prah djetinjstva
rasipam po oblacima
Ponekad bacim pogled
i sretnem sebe u ulici
u koju dolaze ljubavnici
da držeći se za ruke
prebiraju po uspomenama
Zaplakao bih od sreće
ali znam da sanjam
i da fali nešto

 

Sumiko

salke

Poslano:
12. 10. 2018 ob 14:11

Prelijepo!

Zastavica

nikita

Poslano:
12. 10. 2018 ob 15:16

Sumiko... Malo je reći naklon Vam za ovu ljepotu.

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Sumiko
Napisal/a: Sumiko

Pesmi

  • 12. 10. 2018 ob 14:01
  • Prebrano 117 krat

Zastavica