Pesem.si - Ljubica Ribić - BOJE MIRA - Sjedeći u polutami promatram ljubičaste cvjetove na prozorskoj d

BOJE MIRA
Komentarji (6)

BOJE MIRA

Sjedeći u polutami promatram ljubičaste cvjetove na prozorskoj dasci. Upijam njihovu ljepotu gladna boja izgubljenih u zatvorenim odajama straha. Svijet je navukao odoru dvorske lude i maše raznobojnim zastavama, krvavim pohodima. U sebi, duboko u sebi znam da su dvorske lude meni posve blizu, ali ja ne nosim obojene zastave grabeći neka tuđa ognjišta. Moje boje su boje prostranih prerija, beskrajnog plavetnila, toplih pustinja. Moje boje su boje osmijeha kojim vitlam hvatajući oblake pogledom lutalice. Moj dom je toplo pucketanje vatre, zagrljaj djeteta, miris tople juhe s domaćim rezancima. Ja ne trebam neki drugi dom. Ovaj život je jedino što imam na ovom putovanju. Mogu ga uzaludno potrošiti ili ga punoćom darivanja živjeti.

Ljubičasta boja cvijeta daruje smiraj u tišini poslijepodnevnog razmišljanja. Dan je stvoren za sanjare, a sanjari ne razumiju žeđ i pomamu onih gladnih moći.

Ljubičasto te bojim

ne udarcima

ne ranama

bojim te poljupcima

ranih svitanja

Kiša ispire tragove goniča

livade prostrle stolnjake

crvenih makova

i plavih različaka

obukle bijele ivančice

i zamirisale

mirisom nevinog djetinjstva