dvije noći nisam spavala
i sad ovu treću
čekajući tebe
nazivam snom

jer ti mi uvijek dolaziš
nadirući iz grudi
kao pjesma vriskom
toplo je u ovoj sobi
dok razmičem zavjese
i padaju želje jedna za drugom
kao zvijezde po mom tijelu

na stvarnost se oslanjajući
volim te beskrajno
dok me ljubis treperevu
ovako ozvježđenu

zoveš me dušo moja

s druge strane stakla
gdje sve ionako izgleda idilično
pogledaj mjesečina i dalje
lagano pada

Danja Đokić