Ponekad mi dozvoliš da zaspim
kod tvojih nogu, kao ulični pas.
To su najlepše noći.
Posle pričaš da čitavo vreme
grebah šapama,
sanjajući da sam čovek i negde sama
kopah duboko, duboko da skrijem tvoju divnu,
belu kost od ljudi,
i pokrijem je napupelim vrbinim granama.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katarina Kiković Jović (Sarita)
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!