Kratak prelet
pogledom
jutros
dan bez sunca
i prva jutarnja misao
bez nas
(a meni tako nedostaje
baš taj moj dio zraka
koji nosiš u grudima)
jer tamnujem u čežnji
odrođenom bliskošću
i sva se uvlačim
u stisnute šake
skorene od tame
i snijega koji sad
raste iz zemlje
i ta kiša koju odavno
već stvaraju lokve
(a meni tako nedostaje
bas taj mali dio svjetla
koji nosiš u očima)
jer prepoznajem
kroz snove ovaj put
kao početak i kraj
u sagledivosti
prvog krika
i uzdaha u tragu
prije iskoraka
putem raskriljenosti
između nigdje i ništa
ne mogu mimo tih prisnih osjećaja bez bola našeg, iskustvenoga
drži se, draga Danja
hvala draga, sve znas i isto osjecas....
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Danja Đokić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!