
Sutra ću žaliti
bez želje bez traga
gubitak pamćenja
i srećan što nisam
spalio blokadu
nenadoknadive pameti
Tolikim žaljenjem
saučestvujem u bolu
što te namerno povredio
pa sad imaš petlju
ili … nemaš potrebu
ne shvataš
Žao kao onome
što sam prezrivo gleda
moje nedolično pisanje
i odmahne rukom jer mu
to oduzima … život
ili ni on ne shvata da ga
ruka koju čvrsto liže
toliko da joj pucaju kosti
možda hrani
Strepnjom
i zato je bolje tući
po ogoljenoj
… žučnoj patetici
da me (ne) pamte
Kdo se koga ne spominja, in kako žal nam je, če skupni spomini nenadoma postanejo le naši ... čestitke k pesmi,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!