Svjetlost života bukti plamenom šutnje;
maglene staze vijugaju u pogrešna skretanja;
izgažene kaljuge snivaju zalutale snove;
presječene niti upotpunjuju zbrkane mozaike,
a vitraži vizija slutnji zrcale izokrenuta ogledala.

Duša mi putuje kolodvorima zvjezdanih kušnji
dok mi se postojanje sabija u hiperkocku,
a nadanja rasipaju u oceanu podneblja
dok koncert svjetionika pronalazi slijepe putnike,
a zalutali brodovi traže prolaz kroz vrijeme.

Okreću se zupčanici pogona beskonačnosti;
svijest o samospoznaji usputna je nepoznanica;
zubi vremena se oštre između polarnih mrazeva;
mjesečeve sjene se igraju s krilatim konjima,
a stablo života se uzdiže iznad džungle na asfaltu.

Dekadentni pjesnik sklada međugalaktičke stihove;
rijeke spasa raznose mimoilazeće uspomene;
Amorove strijele putuju astralnim svjetovima,
a suluda fatamorgana obilazi memljive pustoši,
dok bajkovite varijable blistaju nad svijećama uma.

Ivan Gaćina