/umjesto nekrologa/

ovom neimenovanom jutru
dodajem blijede fragmente tvojih
djevojačkih bilješki što trepere
u plamenu svijeće koju palim

sa njom sagara molitva
u kojoj niz lice lije čemer
što iz grudi čupa surovost tvorca
i razgrće mrak koji snova lista
stranice sarajeva devedeset treće
i tvoju smrskanu slobodu 
ispisanu pravilima opstanka

ovo neimenovano jutro oživljava
suhe latice tvog pregaženog pogleda
i plamenom svijeće utišava
snajperski hitac tu raspojasanu
i hirovitu rezonancu dometa civilizacije

a ja s hladnom statistikom
na licu ispisujem godine i brojke
i darujem ti latice krizantema
zagonetnu svjetlost dalekog travnja
iz kojeg je  otputovao miris

mirkopopovic