Muk
Noću tumaraju riječi
Grgolje duboko u grlu
Zapinju stenju ječe u glavi
ne izlazeći iz labirinta misli
Na nebu se naziru zvijezde
Bezbroj krijesnica
tumara nedokučivim prostorom
Mjesec je nadohvat pogleda
Vidljivi krateri skrivaju mistično prokletstvo
rođeno rođenjem
U osvit riječi iskaču iz zabravljenih usta
Lome jezik i udaraju o lica
umorna od nesana
Pogledi upereni u pod
pokušavaju spriječiti riječi
koje poput lavine nadiru sa svih strana
Mrmlju grgolje šapuću
Izbacuju suglasnike kroz zatvorene zube
bez imalo takta
Žonglira ž šišti š topoće t
I tako u nedogled u (ne)smiraj
sve do novog topota noći
satenskih obzorja
i usana preko usana
Lijeo je i bogatstvo je počastiti se tvojom poezijom.
Piši je uvijek. Piši je na moju, a svakako i na radost inih.
Zagrljaj i pozdrav iz
SA
Hvala dragi Mirko, osmjehom te pozdravljam
Ljubi
Kako fizično naporne so besede, še posebej, če se vrtinčijo znotraj ... čestitke,
lp, Ana
Hvala draga Ana na podčrtanki in besedami
objem
Ljubi
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ljubica Ribić
- 07. 10. 2025 ob 22:16
- Prebrano 249 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 232.28