Jučer sam plivala u hladnoj vodi,

dubokoj.

Isprala sam misli i ostavila suze

ispod površine.

Namreškana granica između sunca i hladnoće

milovala je tugu i izgladila bijes.

Izašla sam prelivena hladnim mirom,

s mirisom vrba i davno otpalog lišća.

Danas je na redu hladan vjetar.

Dat ću mu da me zagrli, počešlja

i povede daljinama.

Dat ću mu nadu i snove na pregled.

Otvorit ću usta i široko zinuti.

Možda ima nečeg pokvarenog unutra.

Ponekad treba pregledati snove,

sigurno su flekavi i prašni.

Danas ću ih oprati, ocijediti 

i ponovo se uvući u njih.

Možda jesu neostvareni, 

ali barem nek budu blistavo svježi.

kedobro