
u tvojim umornim očima
riječi rujna drhte
u predahu plode se
izdašni izvori što gase žeđ
ne mariš za rasute dane
ali pitaš zašto je
u usnulim ogledalima
već porumenilo lišće
i zašto je zaludno bratimiti
prezrele plodove
sa sjemenom neponiklim
negdje u sebi žudiš
za glasom plavih ptica
za klasjem koje plače u lahoru
što dolazi iz daljina
jer tvoje bi oko
plamom bez plana
s varljivim vjetrom u veslima
s neotpjevanom pjesmom
dok se u prah sasipa ljeto
Minevanje ne pozna zamujanja!
Vsi samo Prah!
Lp, Caki
Jesenska otožnost v gibanju ... čestitke,
lp, Ana
Hvala lijepa na podčrtanki.
Pozdrav i ugodna večer,
mp
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!