Netko je negdje okrenuo list
i dvanaestgodišnjak se u meni
na kraju dugog hodnika zagleda
u stari zidni sat

I  govori sebi:
znam da ću se
kad sve prođe
ovoga sjećati

Čega? pita me dugokosi K
koji mi otvarajući prozor
pokazuje kako se brzo topi
netom napravljeni Snješko Bijelić

Nasmiješim se dok je u nekim slikama
za brijeg tonulo zimsko sunce
i počinjala rominjati kiša

Na toj stranici ni K ni ja ne tražimo
ni alatke ni rukavice ni ostatke snijega
ni ideju kako oživjeti Snješka

Iako nas je nečega strah
ponavljamo jednu od naših
nerijetkih igara djetinjstva – ustrajno
dugo i nepomično stajanje na kiši

Ponekad smo u takvim izletima
sebe zamišljali kao scenu nekog filma
ali je nismo komentirali

Jedino je nad nama lebdjela potreba
kako ublažiti strah od roditeljske kazne

ali ne zadugo jer je netko negdje brzo
okretao list na kojem se moglo čitati
kako se budimo u još jedno jutro
kako sviće duh naših avantura

i u dnu hodnika kuca stari sat

mirkopopovic