Danas neću, nado
– Odakle zoveš
Što si ti
u svakom ljudskom pogledu
na svakom prozoru ponoćnom
na svakoj plovidbi uzburkanoj
protiv svih riječnih struja i virova
Tko si ti što nadrastaš bol
plesom nad bezdanima
pjesmom među zakopanim
koricama sudbine
Danas ne mogu, nado
Moje su ruke nemoćne
za vladavine Merkura
i na zaraslim stazama vida
ne znam Ništa u Nešto pretočiti
– Zato ti dolazim
da spoznaš kako ništa
nije uzalud uvijek dovršavati
ono što je u tvom duhu
dovršeno
Ono što je
u tvojim rukama kolebljivo
jutrom ću probuditi svjetlo
svakom ugašenom danu
Moji su koraci vječno vraćanje
u eho tvojih otkucanih sati
prelepo, mirko. pesem odzvanja v bralcu in pušča lepe sledi.
resnično, mislim, da je tvoja poezija vrhunska in da bo tudi čas to pokazal.
vse dobro,
m.
Hvala miko na komentaru, pažnji i podršci. Znači mi.
lpm
zelo lepa pesem
lovrenka
Hvala, Lovrenka. Zadovoljstvo mi je.
Srdačan pozdrav iz SA :-)
... res je, Mirko; pesem se dotakne bralca, misel, "i na zaraslim stazama vida ne znam Ništa u Nešto pretočiti", ujeta v pesem, pa je še posebej zgovorna glede na njen naslov; čestitke
in lep pozdrav,
Breda
Koni, hvala lijepa na pažnji, komentaru i čestitkama.
Ugodan dan
o lijep pozdrav,
Mirko
Hvala lijepa, Lovrenka.
Srdačan pozdrav,
mp
Pesem, ki nas vabi iz brezen usode ... čestitke,
lp, Ana
Hvala, Ana, za podcrtavanje pjesme. Veliko mi je zadovoljstvo.
lpm,
SA
Komentiranje je zaprto!
