kad zovne te
glas bez imena
da sebe u sjećanju
ostaviš
na praznoj klupi
sa zavežljajem
svojega života
odšuti praznu kuću
ključeve joj
raznesene burom
i očima jastrebova
ne okreći se za progonstvom
i usudom što još jednom
izvanvremeno
sretnu zvijezdu ljuljaju
nad kolijevkom
što njiše se
kroz mladost
jasenova
Notranji glas nam večkrat prigovarja: ne obračaj se, saj za nazaj ni mogoče ničesar spremeniti ... čestitke k pesmi,
lp, Ana
Ana, zadovoljstvo mi je zbog podcrtane pjesme i čast zbog komentara i pažnje.
Ugodan dan !
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!