u meni noćas zatvorena su
vrata i prozori dalekih 

noćnih vlakova

kamo bih sa samotnim vjetrom
što teške u prozorima
nadima žaluzine

kamo bih sa vukovima gorom
krvavo zavijaju na samoću
najbližih zvijezda

ne mogu otploviti iz korzike
teški su plodovi sna
pali po tvom blijedom glasu 
i mojim podočnjacima
s nenapisanim stihovima
s neubranim iluzijama
s varljivim grumenjem zlata
u pulsiranju noći

mirkopopovic