Prijesna krv
Nisam ja iz prve krvi svijeta,
već bogobol što kiši
u čovječjim kostima
za još jednu transfuziju zla.
Na zidinama svemira
razapeta moja svijest
dok anđeo sunce
rubove krvi
vrti pod jezikom
i izgovara patnju.
Ne zaboravljam
tko je izvadio moje oči
i posadio ih iza zvijezda
(sjeme mu u Sjeni cvate).
Sad mi se u dupljama
mrijesti vrijeme,
bezbožno kopile
amputiranog spolovila.
Moja je mater sedam dana
mjesila samrtni kruh
od mlijeka
i od crvenoga pepela
samo,
samo za mene.
Umrla sam
između
dva uskrsnuća
dok se u zrcalu
nedjelja
preobraćala na post.
U prijesnoj krvi
voljela me smrt
otkoštena od svijeta
i slatkog pupolja u buđenju.
Ako ikad domognem se neba,
voljeti ću vjerna i ja
nju.
otkoštena od svijeta
i slatkog pupolja u buđenju.
Čestitke
Dotaknila..., pesem, ki jo je treba shraniti!
lp, m
I opet Ti, sa svim čulima kroz duboku ranu u boljku ovog svijeta! Ponekad se bojim za tebe, jer neko, ko tako duboko osjeća, mora da je iznutra živa rana i to treba izdržati.., a kako? Premalo je pokloniti se.
Budi mi i ostani dobro, draga Branka!
Pesem, ki s svojimi podobami globoko potegne bralca v bol - čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
- 11. 05. 2021 ob 20:29
- Prebrano 498 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 267.82
- Število ocen: 12