
psihoanalizu mladića
na kraju tunela
viziju umiranja čovjeka
gdje čekaju ga sve bolesti
prokletstva
svijetlost kad zaslijepi
spalit će zjenice
uperene u pojedinca
jedan luđak potpuno gol pleše po ulici
znakovi se okreću
u pravcu vijetra
odjebi život dok goriš
kao na lomači
svezan konopcima
obojane svijesti
zavrti se na kotaču života
rodi se kao vampir
u crnim mračnim grobnicama
prespavaj svoje sunce
majku
svog oca
svoj usnuli križ okreni prema gore
i slušaj
slušaj plač djevojčice
sa crvenom mašnicom u kosi
prati ju pogledom
dok trči do Anđeoskog dvorca
bijeli zec ne postoji više
ljudi sada vide dalje od njega
iz školjke u zatvoru cvijeta cvijeće
nitko više ne pušta vodu
da ispire grlo suhog otrova
nitko više ne zalijeva govna
rasuta po putu neostvarenih snova
odjebi taj bolni osjećaj u grudima
nakloni se pjesniku
kao da se poklanjaš sebi
na vrhu svoje slave
između
svoja dva usrana života
SVAKA PJESAM IMA SVOJE VUKOVE
OSIM JEDNE
Jim Morrison
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: DenisV
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!