jednom je zvezdu što naliči
komodo zmaju
(možda više repatom
kamenu kom je glava
okruglasta
i velika)
šutnula vasiona
u vodu utišanog
mora u predvečerje
da upali mesec u mesecu
maju (uvek treba nešto malo
vatre) da se začnu
(ljubavi
tako i pesma
kada nastaje) nemoguć par
ili labava veza
(neko od ljubavnika skroz mokar neko
vrti se oko sebe poput zaljubljenog
goluba) pitajući
ljubavi šta se dešava
(kad nema dodira ni reči
o poljupcu)
prosta deoba ili partenogeneza?
samo prava ljubav :)
brez rasti in brez deljenja
<3
Sve znaš, kao Velika! :*
Poslano:
19. 05. 2020 ob 19:37
Spremenjeno:
19. 05. 2020 ob 19:38
Jagoda :) nič ne vem, bolj slutim, odgovor pride sam ali pa ne :) se razkrije v prav ali narobe
velike so tvoje pesmi.
lp
od male :)
Poslano:
19. 05. 2020 ob 19:42
Spremenjeno:
19. 05. 2020 ob 19:44
Velika je naša Pi, slažem se Jagodo s tobom. Ali isto tako usudim se reći da su pjesnici partenogeneze poezije i da u istinskom pjesniku moraš osjetiti tu misao, taj rat, svu toplinu tame i moć bistrenja boli u umu da bi izbjegao danu predavanja sebi.
Ja u takovu partenogenezu vjerujem. Vjerujem u dva sklopljena dlana kao vapaj Jednome smislu.
Ništa se ovome ne može niti sme dodati ili oduzeti, Nikita. Hvala na promisli i komentaru.
* vse ki se tukaj oglašate ste Poetese, jaz bom malo filozofski, kajti Mariji je Gabriel oznanil, da bo rodila Avatarja. Spočela in rodila je kot vsaka žena, njena brezmadežnost je zato lastna vsem ženam, da se razumemo, zakaj je in ste boginje.
Pozdravljene *
Dragi, dragi Svit! ♥
Pesem, ki je po svoje tudi hudomušna, nas vse (na koncu) vabi k lastnemu odgovoru o brezmadežnosti ... čestitke,
lp, Ana
Hvala, Ana, na komentaru i pažnji.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!