POD KRISTALNIM ZVONIMA RENESANSE

Na prisojnoj strani višedimenzionalnog svijeta
zarotirao sam se pet puta za tristo šezdeset stupnjeva
(ako je moj proračun točan)
okrećući se prema dvostrukom orijentalnom suncu
što tone u neodoljivi miris afričkih mirodija.
Nakon dugog promatranja božanstvenog sjaja,
sjene su počele nestajati poput vremenskih putnika,
od kojih su neke liftovi podigli na pijedestal tišine,
pomiješane s nedovršenim haiku stihovima,
koje sam napisao za razbibrigu permutirajući djedove puzzle
pomoću kojih je podigao temelje svemira.
Kad su mi oči zasjale safirno-smaragdnim sjajem,
nova sazviježđa počela su izranjati iz njihovih dubina,
a na onostranom raskrižju zasvirao sam staru lutnju
kako bih mogao premostiti jaz između melankolije i eufonije.
Dok sam skidao ruho prirode i oblačio je u ljubičaste nijanse petog godišnjeg doba,
vjeverice su me gađale lješnjacima u lucidnim snovima,
a kristalna zvona odzvanjala kroz renesansu prirode
kako bih mogao uramiti neostvarene želje iz frondescentnog celofana
i uvezati ih iridescentnom vrpcom u koju su utkane misterije svijeta.

Ivan Gaćina

Komentiranje je zaprto!

Ivan Gaćina
Napisal/a: Ivan Gaćina

Pesmi

  • 15. 05. 2020 ob 21:17
  • Prebrano 57 krat

Uredniško pregledano.

Zastavica