U tihim očima drage
moje je lice zaslijepljeno pitanjem:
drhti li svijet
zbog počinjenih opačina
ili zbog zinutih grobova nad kojima
se urušava moguća ljepota univerzuma

U hladnoći karantene diše muk
i moja ga draga ne pita
zna li koliko dana, koliko godina
doji majka ne snujući
neizbježnost smisla u gubitku
i gorčini
ni što su to trenutci
dok duša gasi plamen
dok mrsimo snove
i tražimo nešto
od čega jednako bole
pobjede i porazi
osmijesi i suze
rane i nadanja

U tihim očima drage
tješiteljski zaokružujem
datume samoće
koja nas motri i čuva
kao da ćemo se odreći sebe
i pobjedonosno pobjeći
našoj jedinoj ljepoti svijeta -
putu do prozora s kojeg
gledamo izlazak
i do prozora
s kojeg gledamo
zalazak sunca

mirkopopovic