U DŽINOVSKOJ PAUKOVOJ MREŽI

U mračnoj sobi doktora Mengela sastavljam križaljku strave
u kojoj se vodoravni i vertikalni pojmovi prepliću kroz ljudsku psihu
dok posebni pojmovi postoje u samo meni poznatom rasporedu,
a predznake straha sakrio sam na policama između raspadnutih knjiga.

 

Svoje strahove ukivam u mehanizam starog sata
da ljuljam posrnulo čovječanstvo,
a dok ispijam nepoznati nektar iz milijun godina stare kristalne boce,
kroz životok mi plove strahobarke koje prevoze noćne more.

 

Kako je svijet davno postao besraman i budući da ljudi ne brinu o zagađenoj planeti,
trebali bi se bojati (čak i ako su taj osjećaj usadili u njih demoni),
iako na početku nisam mislio da će se tako uplašiti
kad sam lažnu zrcalnu sliku svijeta okrenuo naopako i slomio je.

 

Valovi ulančanih fobija putuju preko prečaca od skovanog straha
i sudaraju se na preprekama koje ljudi ne mogu savladati
dok na straholomnoj planini Sizif trpi strašnije muke od mitskih
koje se ne mogu premostiti ni sa žezlom koje razdvaja oceane gorčine.

 

Dok rasijavam posljednje sjeme strahovanja iz kočije straha umotane u džinovsku paukovu mrežu,
hranim se krhotkama arahnofobije i eskapizma
znajući da ću pronaći izlaz iz pandemonija kroz paranoični vrtlog
kad iz mehanizma starog sata kukavica oglasi novi raspored univerzuma.

Ivan Gaćina

Komentiranje je zaprto!

Ivan Gaćina
Napisal/a: Ivan Gaćina

Pesmi

  • 15. 02. 2020 ob 01:39
  • Prebrano 49 krat

Uredniško pregledano.

Zastavica