KROZ TITRAJE TRANSCENDENTALNOG KLATNA

Između safirnog neba i zatalasanih voda života
Kraljica Zemlja, u raskošnoj haljini, uređuje kolopletnu kosu
dok preko sporednog zrcala motri razuzdane podanike
koji uništavaju vjekovne metropolise zakopane u njenim njedrima.

 

Stelarni nakit krasi joj oblačno lice pod nebeskom kapom
dok ona, sjedeći na tronu, kroji budućnost s kaleidoskopskim kristalima,
a scintilacijsko sunce obasjava kolijevke drevnih civilizacija
brazdajući mirijade zmijuljavih puteljaka ljudske sudbine.

 

Prema nacrtima koje su nekoć davno osmislili pali astronauti,
dvorski pisari mijenjaju granice vječnosti
dok, pod velom misterije, nastaju duge slavolučkih oblika
uz vjetar što pjevuši uspavanku injavoj gramatici na planini čudotvorja.

 

Ljudi su prekasno shvatili da su tek šahovski pijuni
koje egzogene sile pokreću na tabli iskušenja
dok im godišnja doba izmjenjuju životok u kaotičnom rasporedu
kako bi se neprestano obnavljala krvna slika vasionskoj kraljici.

 

Između razbacanih hridi pjesma sirena mami pjesnike – sanjare
u labirint od rascvalih morskih školjaka koji se razgranava u nepoznato
dok somnolentni starac ribari u višedimenzionalnoj luci utopljenoj u srebro
kako bi se transcendentalno klatno spuštalo niz spiralne hodnike bukoličkih snova.

Ivan Gaćina

Komentiranje je zaprto!

Ivan Gaćina
Napisal/a: Ivan Gaćina

Pesmi

  • 16. 01. 2020 ob 01:41
  • Prebrano 31 krat

Uredniško pregledano.

Zastavica