U svijetu prepunom srušenih ideala
optimistički radim ono što volim
dok vežem metafore poput Gordijskog čvora
pretvarajući nečije suze u rijeku nade.
Poetskim perom kreiram mostove prijateljstva,
slobodnim duhom istražujem nepoznati svijet
i rušim prepreke koje koče ljudsku svijest
u beskrajnom i bezizlaznom labirintu.
Ploveći na maloj lađi, borim se protiv jakih vjetrova
i poput Don Quijotea napadam vjetrenjače
pokušavajući spasiti trulo sunce istrošenog svjetonazora
budući da se životna radost ne može ničim kupiti.
Moj životni put nema početka ni kraja,
ponekad se osvježim na izvoru života
koseći svjetlosnim mačem svjetove tame
dok krhotke materijalnosti tonu u nedovršeni ambis.
Poetološka pesem o pisanju, ki bi rado vlilo upanje - in ga ... čestitke,
Ana
Hvala Ana na podčrtanki!
Lp,
Ivan
Sizifovo delo.Človek se ne nauči niti iz lastnih napak,napak,napak,...!
Lp.
Drago
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ivan Gaćina
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!